Sedimo za stolom, u shtabu sindikata, zakljuchana vrata, brat do brata, tri sata, kujemo plan nasheg sledeceg napada, kada sindikalna dogma gradom pochece da vlada, na nashem institutu stoji zakon u statutu, uvek ostani na putu, nikad ne menjaj marshutu, kao voda, kao vatra, kao vazduh, kao zemlja stavljamo kamen kao simbol ovog temelja, imperije znanja koje smo tokom obuchavanja stekli da bi se proteklih godina povezali kao chestice u atom, sachinili bratstvo koje smo nazvali sindikatom! I dok na dokove nam pristizu kontigenti mesa, da umirimo narod, da ne umre od stresa, jer puno je mrznje, i puno je besa, zato i deca treba da zapamte da sindikalne falange, metafora snage, oformice armiju i nestace ljage, jer kao svaki sindikalac, ja se borim da minimalac preraste u bogatstvo, zato furam sa bratstvom, kao Jurij kroz kosmos predstavljamo osnovu kao prozoru Dos, i nikad ne palimo u boks vec kao Sena, jurimo ka cilju, brzi i od trena, kod nas cesh naci rima ko u Shpaniji sela, zato cela vasiona sada slavi ovo ime, i na prekom sudu sindikat pominju kao primer da samo je jedan smer postojao ikad, postoji i danas, zove se - sindikat! Ne zaboravi nikad, ko je ovde prvi pljuvo, i kad mene budesh chuo, ti pretvori se u uvo, jer svuda je suvo, na celoj sceni susha, zato domaci hip hop malo ko slusha. Beogradski sindikat - u pustinji oaza, shto u moru mrtvih fraza chvrsto stoji kao baza, nasha faza je razvitak, nashe rechi su napitak, beogradski sindikat! Ma mi smo siguran
...